Učenici osmih razreda u školskoj knjižnici ovog tjedna susreli su se s Bojanom Meandžijom i njenim romanom Trči! Ne čekaj me…

U ugodnom druženju naša gošća učenike je kroz zamišljanje uobičajenog posljednjeg dana škole odvela u davne dane Domovinskog rata, iskustva i sjećanja koje je kao djevojka proživljavala tih godina u mračnim i vlažnim podrumima. Osim što ih je proživjela, Bojana ih je i zapisivala, ne sluteći da, zapravo, piše roman. Upravo ta dječja perspektiva i interakcija s učenicima prilikom druženja ono je što im vjerno prenosi prvenstveno osjećaj straha te na učenike ostavlja snažan dojam, o čemu svjedoči i tišina i pažnja s kojom učenici upijaju autoričine riječi.

Susret je završen uz tri molbe učenicima, a posljednja od njih, da zapamte rečenicu Obitelj je najtopliji pokrivač kada ti je najhladnije. ujedno je ono najvažnije i najvrijednije što kad-tad u životu spoznamo.

Stvarno iskustvo rata ujedno je i prigoda da se s poštovanjem i zahvalnošću sjetimo svih nevinih žrtava tih davnih dana te dostojanstveno obilježimo Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje uz želju, danas više nego ikada, za mirom i svijetlim pogledom u budućnost.

Helena Barić Karajković, školska knjižničarka