( 1947. – 2025.)

Misli tihano putuju šuljajući se kroz vrata životnih sjećanja…, u mnoštvu nezaustavljiva, naviru ogrnuta prolaznošću vremena.

Sežu daleko – u daleku 1971. godinu kada Anica Cvijanović, rođena Maršanić postaje djelatnik OŠ Jelenje-Dražice. Nazivi naše škole su se kroz povijest mijenjali, a Anica je ostajala Anicom, učiteljicom i drugom mamom odgajajući i odgojivši mnoge naraštaje Grobničana učeći ih pisanju slova i brojeva, čitanju, računanju,…bivajući uporna, vesela, puna vedroga odsjaja, predana radu s dječicom…, mnoge je generacije prvašića uvodila u svijet učenja,…bila je nadasve stručna u poučavanju.

I nama – kolegama iz Škole – već dugi niz prohujalih godina nedostaju njezin osmijeh, vedrina, životni savjeti, strpljenje njezino neizmjerno…jer zvali smo je u srcima svojim – i majkom Škole.

I stoga nije čudno bilo da nam je postala i ravnateljicom 2000. godine vodeći nas pedagoškim profesionalnim stazama sve do odlaska u mirovinu 2012. Sjećanja i dalje naviru…

Zauvijek je sklopila životne oči 11. ožujka 2025. , no i dalje kod većine djelatnika žive iskrice sjećanja na nju – prije svega njezina ljudskost, empatija, optimizam…zato što dobri ljudi sjaje izdaleka poput osunčanih blještavih snježnih vrhunaca.

   To je bila i jest naša Anica!

Zahvalni smo za sve dobro, Anice, koje si nam nesebično davala i ne zaboravljamo da život nije ništa drugo nego rast ljubavi, sjećanja na dobre ljude i spremanja za vječnost. I postala si vječnost!

                                                                                                                    Valerija Valentin, prof.