( 1947. – 2025.)
Misli tihano putuju šuljajući se kroz vrata životnih sjećanja…, u mnoštvu nezaustavljiva, naviru ogrnuta prolaznošću vremena.
Sežu daleko – u daleku 1971. godinu kada Anica Cvijanović, rođena Maršanić postaje djelatnik OŠ Jelenje-Dražice. Nazivi naše škole su se kroz povijest mijenjali, a Anica je ostajala Anicom, učiteljicom i drugom mamom odgajajući i odgojivši mnoge naraštaje Grobničana učeći ih pisanju slova i brojeva, čitanju, računanju,…bivajući uporna, vesela, puna vedroga odsjaja, predana radu s dječicom…, mnoge je generacije prvašića uvodila u svijet učenja,…bila je nadasve stručna u poučavanju.
I nama – kolegama iz Škole – već dugi niz prohujalih godina nedostaju njezin osmijeh, vedrina, životni savjeti, strpljenje njezino neizmjerno…jer zvali smo je u srcima svojim – i majkom Škole.
I stoga nije čudno bilo da nam je postala i ravnateljicom 2000. godine vodeći nas pedagoškim profesionalnim stazama sve do odlaska u mirovinu 2012. Sjećanja i dalje naviru…
Zauvijek je sklopila životne oči 11. ožujka 2025. , no i dalje kod većine djelatnika žive iskrice sjećanja na nju – prije svega njezina ljudskost, empatija, optimizam…zato što dobri ljudi sjaje izdaleka poput osunčanih blještavih snježnih vrhunaca.
To je bila i jest naša Anica!
Zahvalni smo za sve dobro, Anice, koje si nam nesebično davala i ne zaboravljamo da život nije ništa drugo nego rast ljubavi, sjećanja na dobre ljude i spremanja za vječnost. I postala si vječnost!
Valerija Valentin, prof.
