Osnovna škola "Jelenje-Dražice" Dražice

Dana 22. ožujka 2013. u sklopu terenske nastave iz geografije, povijesti i engleskog jezika učenici sedmih i osmih razreda posjetili su Spomen područje Jasenovac i Hrvatsko američko društvo u Zagrebu.

U Spomen području Jasenovac razgledali smo Memorijalni muzej, učenici su sudjelovali u muzejskoj radionici, obišli smo logorski kompleks i Kameni cvijet, koji je podignut u znak sjećanja na poginule u koncentracijskom logoru Jasenovac. U prostorijama Hrvatskog američkog društva u Zagrebu učenici su sudjelovali u poučnim radionica na engleskom jeziku, a održan je i nagradni kviz.

Kako nam je bilo na terenskoj nastavi i kakav je dojam ostavila na učenike možete pročitati u tekstu, koji su napisale Lorena Hlača i Karla Trzija, i pogledati na fotografijama od Eni Ciklić.

Kada nam je profesorica prvi put na satu spomenula Jasenovac, nisam tome pridavala preveliku pažnju. Bilo to na povijesti ili na geografiji, za mene je to bilo obični logor kao i većini mog razreda. Ali sam također znala i da je to mjesto gdje su ljudi mučeni bez ikakvog pravog razloga. Mjesec dana ranije, profesorica iz geografije objavila nam je da će nas voditi na izlet. Nakon silnog veselja rekla nam je gdje će nas zapravo odvesti. „Idemo u logor Jasenovac“,  rekla nam je radosno. Naša lica bila su pomalo izneneđena i skeptična. Od svih zanimljivih mjesta naša profesorica odlučila nas je odvesti u logor?! Da, tako je bilo odlučeno. Nakon što smo shvatili da smo time oslobođeni nastave i da nas u povratku čeka šoping u Areni, sreća je ponovno obasjala naša lica.

Došao je i taj dan, 22. ožujka 2013. Započeo je u ranim jutarnjim satima naš put prema Jasenovcu. Nakon nekoliko sati vožnje, na vidiku nam se pojavio dobro poznati simbol Jasenovca koji nas je poput velikog čuvara čekao na polju pokraj logora. Nakon što smo napustili autobus, uputili smo se prema vodiču koji nas je veselo dočekao ispred logora. Ugledavši logor bila sam pomalo iznenađena, nisam očekivala moderne zgrade koje nimalo ne odaju sve strašne tajne koje su ondje skrivane, sve muke i patnje nevinih ljudi te snove koji su unutra uništeni. Nakon uvodne riječi vodiča saznali smo mnoge zanimljivosti o životu i zatočenicima Sabirnog logora Jasenovac. Posebno me potresao broj poginulih u tom logoru, čija su imena ispisana na staklenim plohama koje vise sa stropa Memorijalnog muzeja.

Koliko ljudi, koliko žrtava, koliko tuge... Cjelokupni dojam unutar muzeja ipak je uspio dočarati to strašno doba. Miris koji je strujao prostorijama odavao je muku i rad zatvorenika. U muzeju, koji je bio uređen poput labirinta, nalazilo se mnoštvo fotografija zatvorenika, zapovjednika, samog logora i svega što je činilo sastav logora. Osim ploča s imenima, posebno me dirnula bilježnica malog djeteta koje vjerojatno nije doživjelo ni svoje prve školske dane, prvu ljubav, prijateljstvo... Moralo je biti zatvoreno unutar nekog mračnog mjesta bez prilike da proživi život i bude dijete.

Posjet Jasenovcu bio je vrlo dobra odluka jer smo uživo mogli vidjeti i bar malo doživjeti osjećaje, muku, rad te općenito teror koji je bio vršen nad nevinim ljudima. Sve u svemu, vrlo lijep, zanimljiv i poučan izlet.

                                                                                                       Lorena Hlača, 8. b

U osmom razredu jedan dio gradiva iz povijesti i geografije odnosi se na logore, a u njih spada i Jasenovac. Da vam iskreno kažem, niti jednom učeniku te lekcije nisu posebno drage ni zanimljive. Puno brojeva i imena, sve u svemu, previše podataka koje učenici samo nauče napamet, bez ikakvih emocija i suosjećanja.

Ali nakon izleta u Jasenovac, doživljaji o ovom logoru su se u potpunosti promijenili. Nakon što smo vidjeli sve te slike i predmete, popise žrtava i muzej, više nismo razmišljali kao prije. Kada smo vidjeli koliko je djece tamo stradalo, djece naše dobi, nije nam bilo svejedno. Počeli smo shvaćati kakva je to bila tragedija. Kada smo ugledali onaj ogromni, bijeli spomenik koji je sagrađen u čast poginulima, počeli smo razmišljati o nepravdi koja se ondje dogodila. Nije to isti osjećaj, kada stojiš ispred tog spomenika ili kada ga promatraš na slici. Emocije i razmišljanja koja su se tada u nama probudila, mogu biti poticaj našim profesorima da i sa sljedećim generacijama posjete Jasenovac. Da i oni shvate kako naizgled dosadne i nezanimljive lekcije iz prošlosti mogu i te kako postati zanimljive i poučne ukoliko ih doista osjetimo.

Ovaj nam je izlet , osim dobro naučenog gradiva, pomogao da lakše razumijemo taj povijesni događaj, ljudsku tragediju te da se vratimo u to vrijeme i doživimo ga veoma emotivno i na drugačiji način.

                                                                                                          Karla Trzija, 8. b